Nježno. Korak po korak. I s ljubavlju prema sebi.
Mastektomija nije samo fizička operacija, to je i duboko emocionalno iskustvo koje može ostaviti trag na identitetu, samopouzdanju i osjećaju vlastitog tijela. Svaka žena koja prođe kroz ovaj proces nosi svoju priču, a ono što im je svima zajedničko je potreba za nježnošću, prihvaćanjem i vremenom.
Ako si i ti prošla kroz mastektomiju, znaj da je tvoje tijelo preživjelo nešto veliko. I ono zaslužuje ljubav, poštovanje i pažnju, ponajprije od tebe same.
Budi nježna prema sebi, više nego ikad prije
Nakon operacije, možda ćeš osjetiti valove tuge, zbunjenosti, pa čak i ljutnje. Sve su to normalne emocije. Nema “pravog” načina kako se trebaš osjećati. Nježno si priznaj sve što osjećaš, bez osuđivanja. To je prvi korak prema iscjeljenju.
Pokušaj se obraćati sebi onako kako bi govorila najboljoj prijateljici, s razumijevanjem, toplinom i suosjećanjem.
“U redu je što danas ne želim gledati svoje tijelo. I to je dio procesa.”
“Moje tijelo je prošlo zaista puno – zaslužuje moj mir.”
Mali svakodnevni rituali kao nježni podsjetnici ljubavi prema sebi
U danima i mjesecima nakon operacije, rutina može postati sidro. Sitni rituali ne moraju biti veliki ni savršeni, njihova moć je u ponavljanju i prisutnosti.
Postoji nešto čudesno u tihim jutrima, kada se svijet tek budi, a ti imaš priliku biti nježna sa sobom. Skuhaj čaj, onaj koji voliš. Nemoj paliti televizor, nemoj otvarati mobitel. Samo sjedni i drži šalicu u rukama. Osjeti toplinu. Osjeti dah. Diši duboko. Neka to bude tvoje vrijeme… pet, deset minuta u kojima ne moraš biti ništa osim prisutna. U tom malom trenutku mira, tijelo i um počinju šaptati jedno drugom: “Evo nas. Još smo tu.”
Kasnije, možda nakon tog čaja ili pred spavanje, uzmi bilježnicu. Ne moraš pisati eseje ni velike misli. Samo tri male stvari na kojima si zahvalna. I to mogu biti sasvim jednostavne stvari: tople čarape koje su ti grijale stopala, sunčeva zraka koja je pala na tvoje lice, poruka koju si primila i od koje ti je srce malo omekšalo. Pisanje tih sitnica može postati tvoj unutarnji razgovor… onaj koji podsjeća da, unatoč svemu, i dalje postoje svjetla u svakom danu.
Nakon tuširanja, uzmi neku finu kremu za tijelo i nježno se namaži. Ne zato da bi koža izgledala bolje, ne zbog estetskog dojma, već zato što tvoje tijelo zaslužuje dodir koji nije bolan, medicinski, tehnički. Zaslužuje dodir koji nosi poruku: “Vidim te. Cijenim te. Hvala ti.” To nije mazanje kože, to je svakodnevna mala ceremonija priznanja. Tvoje tijelo nosi tvoju priču i ti mu kroz taj čin pokazuješ poštovanje.
I onda, možda ne svaki dan, ali kad se osjetiš spremno stani pred ogledalo. Ne gledaj u potragu za “nedostacima”. Ne traži ono što nedostaje. Umjesto toga, pogledaj sebe onako kako bi gledala nekoga koga voliš. Pogledaj oči koje su plakale i preživjele. Pogledaj rame koje nosi više nego što se vidi. Reci sebi, naglas ako možeš: “Zahvalna sam ti, tijelo, što si još uvijek ovdje sa mnom.” Možda će ti se u početku činiti strano. Možda ćeš zaplakati. To je u redu. I suze su ritual prihvaćanja.
Prihvaćanje ne znači odustajanje već otpuštanje borbe
Prihvatiti svoje tijelo nakon mastektomije ne znači odustati od sebe, već upravo suprotno, znači odlučiti stati na svoju stranu.
Možda tvoje tijelo izgleda drugačije, ali to ne umanjuje njegovu ljepotu, snagu i vrijednost. Tvoje ožiljke ne treba skrivati, oni su dokaz tvoje hrabrosti. Ne moraš ih voljeti odmah. Možda nikad nećeš. Ali možeš ih poštovati.
Prihvaćanje je proces i to nije linija koja se jednom prijeđe, već nježna spirala koja se vraća, širi i produbljuje s vremenom.
Nakon mastektomije, osjećati se ponovno dobro u vlastitoj koži nije jednostavno, ali jest moguće. I ne moraš to činiti sama. Potraži podršku, razgovaraj s drugima koji su prošli kroz slično, ili se osloni na bliske osobe kojima vjeruješ.
Najvažnije od svega, ostani blaga prema sebi. Tvoje tijelo je možda promijenjeno, ali tvoje pravo da voliš sebe ostaje jednako snažno kao i prije, ako ne i jače.
Ti si potpuna. I vrijedna. To nikakva operacija ne može promijeniti.